I znaš ti mene, iako postoji milion načina da ti sve ovo
kažem, ja ću kao i uvek odabrati onaj najteži i njime ti staviti do znanja
nešto što već veoma dobro znaš. I za sve ovo postoji samo jedan početak, a ja ipak
ne znam odakle i kako da počnem.
Šta da ti kažem. Odakle da počnem... Pa znaš kako kažu? Kažu da postoje samo dva
najvažnija dana u tvom životu: Dan kada se rodiš i dan kada shvatiš zbog čega
si se zapravo rodio. Ja sam svoje razloge shvatila. Razlog mojih svakodnevnih
udisaja, osmeha, sreće, radosti, poneke suzice tu i tamo, razlog ovolike
hrabrosti koja je u meni svakodnevno...zapravo i nije neki razlog – nekima. Ali
meni, meni je taj razlog, koji nije razlog već osoba, zapravo ceo svet!
Hej ti! Stani, zastani malo. Okreni se da te pogledam. Znamo
li se mi od nekud? Hej, čoveče, pa ja tebe poznajem. Da, ti si svakodnevni gost
mojih misli, stanovnik moga srca. O da, tako je. Kako je čudna sudbina. Bas sam ti htela reći
par stvarčica koje bi trebalo da znaš…
Kažu da ako ne znamo kako i odakle da počnemo, ne treba ni počinjati.
Medjutim, ja ću naći načina za sve kada si TI u pitanju.Sećaš se onog dana? Da,
baš onog kada si se doselio u grad moje ljubavi. I ja se sećam, odlično se sećam
tog divnog dana. Jer tada, tada sam pronašla sve razloge koji mom životu daju
smisao, a znaš kako kazu: da postoje dva najbitnija dana u životu čoveka – kada
se rodi i kada shvati zbog čega se rodio. Ja sam toga dana shvatila i na sva
pitanja pronašla svoje odgovore. Tako je
to mili moj. Nekada sve dobije smisao zahvaljujući sitnicama, a ti si moja najdraža
sitnica! I da mogu jos million puta bih se zaljubila u tebe istom ovom jačinom
– svom svojom snagom! Do toga dana nisam verovala da postoje ljudi u čijim
očima možeš videti sebe sa svim manama i vrlinama, a da to njima ne smeta.
Nisam verovala da postoje oči koje će mi dati sve odgovore, a da čak i ne postavim
pitanje. E, u tome je suština ovog života! Imati nekog svog, vrednog svakog
osmeha ali i po neke suze. I šta god ja uradim, jedno je sigurno a to je da te
volim, vise od svega na svetu! Možda će
te još neko, nekada voleti, ili te već voli, ali niko nikada kao ja sada! Sada
i zauvek! Prosto, količinu moje ljubavi ne mogu opisati, ni smestiti je na list
papira. I svakako ne smem prljati rečima
nešto što je neprevodivo u reči. Jedna od tih stvari jeste ljubav. To nije samo
reč, to se ne dokazuje i ne prevodi u reči. To se ne može izraziti samo rečima
“volim te” … To je nešto posebno. To smo TI I JA! I šta da ti pričam kad sve već znaš. Sve ono
rečeno i nedorečeno. Sve ono što je trebalo reći, a nisam i sve ono što je
trebalo prećutati a rekla sam. O mnogo čemu sam ti pričala, a ono što nisam
odao ti je moj pogled i način na koji te gledam – kao nikoga nikada do sada! Ti
si poseban. Jedan jedini. I tako, da se vratim na ono zbog čega je i počelo sve
ovo, a to je jedna priča o dvoje koji se vole. Jedna priča koju bi svako
poželeo za sebe. Ovo je priča o nama..
Toga dana je sve i počelo, srela sam te sasvim slučajno, baš
kao i danas, okrenuo si se i to je bilo to. Čuj mene “to je bilo to”, zapravo
bilo i ostalo sve ono što znači, ispunjava naša srca. Što nam svakoga dana
izmami najiskrenije osmehe, što nas svakoga jutra budi iz sna i uliva
samopouzdanje i veru u ljude, ljubav i život; ti si moj pokretač, onaj neko na
koga mogu uvek da računam – šta god da je u pitanju. Ti si ona mala iskrica
koja znači sve. Tako mala, a toliko moćna. Ti si… Hajde, da obuhvatim sve u
jednoj reči. Ti si nekome neko i nešto, meni sve! I nikada se ne bih slozila da
je svet ogroman, jer ja svoj svet mogu zagrliti sa samo dve ruke.. Kažu da mi
ni ne znamo šta je to ljubav, kažu da smo premladi i da još ima vremena, da će
tek dolaziti i odlaziti mnogi, da nas sudbina tek planira. Šta da im kažem na
to. Ja se nikako ne mogu složiti s ’ tim. Naravno, svi smo mi različiti i svako
ima svoje razloge I shvatanja. No, po
meni ja znam šta je prava ljubav, iskusila sam je sa tobom! Hvala ti Na svemu.
Hvala što sit u, što brineš, ljutiš se, voliš me.. I nisam ja premlada, možda
su oni samo već prestari. I da, ima vremena, ali i nema. Život je kratak i
proleteće kao treptaj oka. I da, svakako se usuđujem da govorim o ljubavi. U
svoje ime, jesam mlada ali voljena sam i znam da volim! Ja volim! Ponosno to
govorim, visoko uzdignute glave. Hvala ti što to osećanje deliš sa mnom, hvala
za sve dobro i loše što si uradio za mene i zbog mene. I nikada nemoj slušati
druge šta govore, oni su tu da pričaju a mi da idemo svojim putem. Ja sam tu,
ne zaboravi. Ja te volim! I nije bitno ko si i šta, kakav si i odakle dolaziš
sve dok znaš kuda ideš! Kažu da i najsitniji dar može biti prepun ljubavi.
Slažem se, ti si najlepši dar koji sam dobila i verno te čuvam. Ne dam te
nikome, i ne dam ovo nešto što mi imamo. Ne dam! To je samo naše, onaj mali
sićušni kutak, naš čarobni svet u kome nema okrutnosti, nema laži i prevare,
samo ti, ja i naša ljubav! Hej, stani. Pa ja bih mogla ovako pisati do
beskonačnosti. Mogla bih ti pisati o svemu I svačemu, ali računam na to da ti
je već jasno ko si i šta za mene, šta predstavljaš u mom životu, koliko te
volim!
P.S. Zapamti, danas
- ja sam ona od juče koja će te voleti i
sutra!
Нема коментара:
Постави коментар