Otvaram novo poglavlje u knjizi mog života. Čudno.. nešto
neobično je, ali ne znam šta. Hej! Stani. Ko si ti? Znamo li se od nekuda? Od
nekud mi je poznat taj osmeh.. Te oči,
to lice. Kao da sam sve ovo već videla negde. Znam! Pa ti si onaj mali
stvor koji je ušao u moj život onda kada je bio najpotrebniji. Da. Sećam se tog
dana, bilo je tmurno. U tom poglavlju knjige koju piše moj život toga dana
padale su jake kiše i duvali strašni vetrovi.. Zelela sam da sam negde daleko
odavde, u gradu gde ne poznajem nikoga, želela sam da sam neko drugi, u svetu
sunca i lepote. Kao da je neko čuo moje želje. Ni od kuda stvorio si se ti. Da,
bas ti. Neke natprirodne sile poslale su te da moj zivot prosvetlis, da uneses
radost i srecu, osmeh pun topline. Doneo si sa sobom, izgleda, neki carobni
prah koji si mi krisom sipao u pice te iste veceri. Uspeo si da u meni probudis sve one osecaje za
koje nisam ni bila sigurna da postoje. Podigao si roletne na mom srcu I pustio
sunce unutra. To je bio dan moje najvece srece, dan za koji cu Bogu biti vecno
zahvalna. A danas, danas je samo tvoj dan. Danas sam ja ta koja ce tebi
ispunjavati sve zelje. Sve sta pozelis, sve sta ce tebe uciniti srecnim, jer to
I mene cini najsrecnijom na svetu. Gresim! Ne cini mene to srecnom, mene cini
srecnom tvoj osmeh, onaj sjaj u tim posebnim ocima. Ja sam najsrecnija osoba
samo onda kada je moje pile pored mene. I kada si ti srecan onda sam I ja. I
nista mi vise ne treba. Tada je ceo moj svet tu. Ni vazduh mi nije neophodan
kao tvoj osmeh. I nije mi vazno gde sam,
cak I da se nebo rusi. Samo ti mi trebas. Da sam na najlepsoj plazi na nekom
pustom ostrvu ili samo na nekoj pustoj I mracnoj zeleznickoj stanici… Opet
kazem, samo da si ti sa mnom. Samo dodir tvoj mi treba, ja sam srecna kad si
srecan. I sta da ti kazem. Sada, kad sam ti rekla I vise nego sto je trebalo da
znas, I kada sam ti odcutala I one najsladje reci koje su vredne da se kazu.
Kao sto vec znas, danas je onaj poseban dan. Na ovaj dan rodilo se sve moje
najdraze. Moje najlepse pile. I sta ja mogu osobi poput tebe da pozelim na ovaj
dan. Da si jos dugo sa tvojim prasetom koje te voli najvise na svetu! Da si
uvek srecan, jer je tvoj osmeh od neprocenjive vrednosti. Da ti nikad, ali
nikada ne zablista u oku, jer tako lepo lice nije vredno tih sjajnih bisera..
ovo I nije neki poklon, nije vezan crvenom masnicom, niti je nesto ogromno u
malenoj plavoj kutijici, ali je iskreno I od srca. Tvrdoglavo moje, zelim ti
svu ljubav ovog sveta. Zelim ti boli, da bi naucio da cenis I prepoznas srecu.
Zelim ti padove da bi naucio da posle svakog ustanes. I zelim da znas da cu ja
uvek biti tu da ti pruzim ruku, pomognem da ustanes, I obrisem prasinu sa tvog
imena I lica. Evo jos odmah ti pruzam ruku., uhvati me crvsto me drzi. Hajde da
zajedno putujemo kroz vecnost I ljubav. Jer samo kada si kraj mene ja se osecam
hrabrom I mogu da dosegnem zvezde. Ti si moj mesec koji mi pokazuje put. I
pored svih losih trenutaka koje smo preziveli, u secanju mi ostaju sve one lepe
uspomene. Oni trenuci koje ne bih menjala ni za sta na svetu. Ovo nije nista
posbno, ali znam da ces ti umeti da cenis isto koliko I moju ljubav. Zelim da
znas da poverenje koje ja imam u tebe je neopisivo jako, I niti ljubavi koje me
vezu za tebe neogranicene su moci. Hvala sto postojis, sto sit u za mene, da me
trpis kad sam nervozna I besna, da si uz mene kada me muce svakakve muke. Sto
mi mamis osmehe, sto nakon svake oluje izvlacis dugu na nebo mog zivota.
Нема коментара:
Постави коментар