четвртак, 17. април 2014.

Tebi koga volim...

Otvaram novo poglavlje u knjizi mog života. Čudno.. nešto neobično je, ali ne znam šta. Hej! Stani. Ko si ti? Znamo li se od nekuda? Od nekud mi je poznat taj osmeh.. Te oči,  to lice. Kao da sam sve ovo već videla negde. Znam! Pa ti si onaj mali stvor koji je ušao u moj život onda kada je bio najpotrebniji. Da. Sećam se tog dana, bilo je tmurno. U tom poglavlju knjige koju piše moj život toga dana padale su jake kiše i duvali strašni vetrovi.. Zelela sam da sam negde daleko odavde, u gradu gde ne poznajem nikoga, želela sam da sam neko drugi, u svetu sunca i lepote. Kao da je neko čuo moje želje. Ni od kuda stvorio si se ti. Da, bas ti. Neke natprirodne sile poslale su te da moj zivot prosvetlis, da uneses radost i srecu, osmeh pun topline. Doneo si sa sobom, izgleda, neki carobni prah koji si mi krisom sipao u pice te iste veceri.  Uspeo si da u meni probudis sve one osecaje za koje nisam ni bila sigurna da postoje. Podigao si roletne na mom srcu I pustio sunce unutra. To je bio dan moje najvece srece, dan za koji cu Bogu biti vecno zahvalna. A danas, danas je samo tvoj dan. Danas sam ja ta koja ce tebi ispunjavati sve zelje. Sve sta pozelis, sve sta ce tebe uciniti srecnim, jer to I mene cini najsrecnijom na svetu. Gresim! Ne cini mene to srecnom, mene cini srecnom tvoj osmeh, onaj sjaj u tim posebnim ocima. Ja sam najsrecnija osoba samo onda kada je moje pile pored mene. I kada si ti srecan onda sam I ja. I nista mi vise ne treba. Tada je ceo moj svet tu. Ni vazduh mi nije neophodan kao tvoj osmeh.  I nije mi vazno gde sam, cak I da se nebo rusi. Samo ti mi trebas. Da sam na najlepsoj plazi na nekom pustom ostrvu ili samo na nekoj pustoj I mracnoj zeleznickoj stanici… Opet kazem, samo da si ti sa mnom. Samo dodir tvoj mi treba, ja sam srecna kad si srecan. I sta da ti kazem. Sada, kad sam ti rekla I vise nego sto je trebalo da znas, I kada sam ti odcutala I one najsladje reci koje su vredne da se kazu. Kao sto vec znas, danas je onaj poseban dan. Na ovaj dan rodilo se sve moje najdraze. Moje najlepse pile. I sta ja mogu osobi poput tebe da pozelim na ovaj dan. Da si jos dugo sa tvojim prasetom koje te voli najvise na svetu! Da si uvek srecan, jer je tvoj osmeh od neprocenjive vrednosti. Da ti nikad, ali nikada ne zablista u oku, jer tako lepo lice nije vredno tih sjajnih bisera.. ovo I nije neki poklon, nije vezan crvenom masnicom, niti je nesto ogromno u malenoj plavoj kutijici, ali je iskreno I od srca. Tvrdoglavo moje, zelim ti svu ljubav ovog sveta. Zelim ti boli, da bi naucio da cenis I prepoznas srecu. Zelim ti padove da bi naucio da posle svakog ustanes. I zelim da znas da cu ja uvek biti tu da ti pruzim ruku, pomognem da ustanes, I obrisem prasinu sa tvog imena I lica. Evo jos odmah ti pruzam ruku., uhvati me crvsto me drzi. Hajde da zajedno putujemo kroz vecnost I ljubav. Jer samo kada si kraj mene ja se osecam hrabrom I mogu da dosegnem zvezde. Ti si moj mesec koji mi pokazuje put. I pored svih losih trenutaka koje smo preziveli, u secanju mi ostaju sve one lepe uspomene. Oni trenuci koje ne bih menjala ni za sta na svetu. Ovo nije nista posbno, ali znam da ces ti umeti da cenis isto koliko I moju ljubav. Zelim da znas da poverenje koje ja imam u tebe je neopisivo jako, I niti ljubavi koje me vezu za tebe neogranicene su moci. Hvala sto postojis, sto sit u za mene, da me trpis kad sam nervozna I besna, da si uz mene kada me muce svakakve muke. Sto mi mamis osmehe, sto nakon svake oluje izvlacis dugu na nebo mog zivota.

Нема коментара:

Постави коментар